kada Zagreb izranja iz sna cekaju ga konduktera dva da ih povede na Remizu da razbiju lozom krizu kada Zagreb izranja iz sna nigdje nema vise frikova
doktore sto se to dogadja sa mnom osjecam se cudno imam 37 godina i vrijednu diplomu uznemiruju me nocne polucije boli me glava profesor sam na srednjoj
ja bijah tamo gdje sumi plavo more tamo gdje zlato vidjah svoje bio sam sretan al nisam ni znao adio mare adio moja mare nikad vise necu s tobom proc
djete strasno mi se svidjas ovu noc zapamti zelim da te ljubim svu noc rijeci su isto kao i gomile ljudi nije nuzno znati za sve odaberi za sebe samo
ne znam sto da radim sa sobom na sto misli da bacim eto polako stvaram pjesmu o tebi gledam tvoje tijelo ludujem za njim i ponavljam u sebi samo jedno
obicnim danom ona se pretvara u dio personala bez talenta radi mehanicki nervozno gleda na sat u mislima daleko ne zaboravlja 32-956 to je broj koji odavno
slinavi kurvari bijedni genitalci nezgodno potezu ukrucenu vrijednost razbit ce ti licnost slaniju od mora odstupi korak zeno gledaj nezajezni andjeli
mama znas li kako me ljubi znas li kako me guli nije vazno mama sto zaradim potrosim sto dobijem izgubim skroz sam bankrot mama ima dana kad sam sam ima
jednog dana nema me da nikada ne dodjem prijatelje koje znam ne poznajem kad prodjem kao da me nikada na svijetu nije bilo kao da me njezino tijelo nije
cesto ljubav tako prelazi neosjetno preko veceri u svijetloplavom bojom usana hladan pogled iznad ramena i opreznost do novog susreta ne trudi se da budes
kako si glup kako si ohol dragi moj sudis o mojim osjecajima kako si ruzan u svojoj nezrelosti dragi moj izvjestacen bijesan neshvacen na tvome licu
pomislio si on ne mre ostvariti sve tvoje najdivljije snove eeeehe, malo si se preso radis s rizbom kada ljubim ja gubim glavu ja gubim lice ja gubim
duboko u tebi mozda sam ostavio trag svjetla u noci izmedju zidova ni svi dobri ljudi ni svi oni koje znas ni bijeg od samoce u koju se povlacis kada
noc u gradu salonskih stremljenja noc je navukla djevicanski veo osjecas li oktane u svojoj krvi osjecas li kako tutnji pritisak u glavi e pa sto cekas
ja sam kralj sudbina je metresa sa zastakljenim ocima upravo prelazi ulicu ponekad je osjetim na vrhovima prstiju grobnica za borisa covjece ako zelis
zasto primatima nikad ne iskljucuju elektriku oni u principu ionako rijetko citaju a i to sto citaju krive stvari citaju pa zasto im onda ne iskljucuju
can I sit beside you and see the beauty of your smile let me put my arms araund you I just wanna use o little of your time and I'm going baby want you
nista se ne dogadja kad si dolje i kad si sam i kad noci vuku u podsvjest sve do sjecanja lavina kotrljajucih tegova na nogama pritiska i znoj tek kasnije
